Istorija automobila počinje još 1769. godine stvaranjem parom pogonjenih vozila sposobnih za transport tereta i ljudi. Godine 1806. pojavljuju se prva vozila pokretana motorom sa unutrašnjim sagorevanjem koji radi na gasno gorivo što je 1885. godine dovelo do uvođenja do danas sveprisutnog modernog benzinskog ili dizel motora sa unutrašnjem sagorevanjem. Automobili pokretani na električnu energiju pojavili su se na kratko na prelazu u XX vek nestavši iz upotrebe do kraja XX veka, ali su se početkom XXI veka ponovo pojavili. Rana istorija automobila može se podeliti u nekoliko faza na osnovu preovlađujućih načina pogona i vrtste goriva. Kasniji periodi razvoja automobila definisani su trendovima u vezi spoljašnjeg izgleda, veličine automobila i potrošnje goriva. Prvi automobiliFerdinand Verbiest pripadnik jezuitske misije u Kini napravio je prvo vozilo na parni pogon 1672. godine kao poklon-igračku za kineskog cara. Vozilo je bilo dovoljno malih dimenzija da se njime nije moglo manuelno upravljati, ali je ostalo zabeleženo u istoriji kao prvo vozilo na parni pogon. Samohodna vozila na parni pogon koja su dovoljno velika za prevoz ljudi i tereta prvi put su osmišljena krajem XVIII veka. Francuz Nicolas-Joseph Cugnot demonstrirao je svoje vozilo pod imenom Fardier à vapeur (teretna kola na paru), eksperimentalni artiljerski traktor na parni pogon 1770.-71. godine. Kako se dizajn ovog vozila pokazao nepraktičnim njegov izum nije dalje razvijan u rodnoj Francuskoj. Centar inovacija prebačen je na Veliku Britaniju. Godine 1784 William Murdoch napravio je radno vozilo na paru za prevoz tereta u mestu Redruth, a 1801. godine Richard Trevithick konstruisao je i provozao parno vozilo pune veličine ulicama Camborne-a. Ovakva vozila su bila u modi i narednih nekoliko decenija inovacije kao što su ručna kočnica, transmisija za promenu brzina kao i razni upravljački mehanizmi, naglo su se razvijali. Neka vozila su bila komercijalno uspešna kroz obezbeđivanje masovnog transporta ljudi i tereta sve dok se protiv ovih velikih i u tadašnje vreme brzih vozila nije usvojio tzv. Locomotive Act 1865. godine, zakon koji je zahtevao da ispred samohodnih vozila na javnim putevima u Ujedinjenom Kraljevstvu prethodi čovek koji maše crvenom zastavom i duva u rog radi upozorenja pešacima. Ovakav zakon definitivno je zaustavio razvoj automobila u Velikoj Britaniji do kraja XIX veka, tako da su pronalazači i inženjeri pomerili svoje napore ka poboljšanju razvoja železničkih lokomotiva i šinskog prevoza. Zakon nije bio ukinut do 1896. godine, iako je potreba za mahanjem crvenom zastavicom izbačena 1878. godine. Prvi automobilski patent u Sjedinjenim Američkim Državama podneo je Oliver Evans 1789. godine, kako je on to zamislio ilustruje prva fotografija. Posle uloženih velikih napora 1815. godine, profesor Josef Bozek sa Prague Polytechnich akademije napravio je automobil pogonjen na naftnu paru. Walter Hancock graditelj i vozač londonskih autobusa na paru konstruisao je 1838 godine otvorena kola sa četiri sedišta na parni pogon. Ono što neki ljudi definišu kao prvi "pravi" automobil proizvedeno je od strane francuskog konstruktora Amédée Bollée-a 1873. godine. On je napravio samohodno parno vozilo za prevoz putnika. Amerikanac George B. Selden podneo zahtev za sličan patent 8. maja 1879. godine. Njegov patent sadržao je ne samo motor, nego i kompletno vozilo sa četiri točka. Selden je podneo niz amandmana svom zahtevu za patent koji se odvojio od pravnog procesa, što je rezultiralo kašnjenjem od 16 godina pre nego što je patent US 549160 odobren 5. novembra 1895. godine. Nemac Karl Benz pronalazač brojnih srodnih automobilskih tehnologija, dobio je odobrenje za svoj auto patent 1886. godine. Četvorotaktni benzinski motor sa unutrašnjim sagorevanjem koji predstavlja najčešći oblik modernog automobilskog pogona stvorio je Nikolaus Otto. Slični četvorotaktni dizel motor izmislio je Rudolf Diesel. Gorivna ćelija na vodonik, jedna od tehnologija slavljenih kao zamena za benzin kao izvor energije za motor otkrivena je od strane Christian Friedrich Schönbein-a 1838. godine. Električni automobil na baterije svoje početke duguje Ányos Jedlik-u jednom od. pronalazača elektromotora i Gaston Planté-u pronalazaču olovne baterije iz 1859. godine. Prvi teretni automobil pogodan za upotrebu na tadašnjim putevima u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je parno vozilo izmišljeno 1871. godine od strane Dr. J.W. Carhart-a, člana Methodist Episcopal Church iz mesta Racine u Viskonsinu. To je opredelilo državu Viskonsin da 1875. godine ponudi nagradu od 10.000 dolara onome ko proizvede praktičnu zamenu korišćenju konja i drugih životinja za vuču. Propisano je da vozilo mora održavati prosečnu brzinu od pet kilometara na sat na putu dužine 200 milja (320 kilometara). Ponuda je dovela do prve organizovane međugradske trke automobila u Sjedinjenim Američkim Državama 16. jula 1878. godine između mesta Green Bay i Madison u Viskonsinu. Trasa trke prolazila je kroz mesta Appleton, Oshkosh, Waupun, Watertown, Fort Atkinson i Janesville. Iako je prijavljeno sedam vozila, iz svakog mesta po jedno, registrovana su samo dva za trku: vozila iz mesta Green Bay i Oshkosh. Vozilo iz Green Bay-a bilo je brže, ali se raspalo pre završetka trke. Vozilo iz Oshkosh-a završilo je 200 milja dugačku trku za 33 sata i 27 minuta uz postignutu prosečnu brzinu od šest kilometara na sat. Pobednik je tek sledeće godine dobio polovinu nagrade namenje za pobedika trke. Automobili na parni pogon nastavili su svoj razvoj sve do početka XX veka, ali širenje benzinskih motora kao glavnog pogonskog izbora u XIX veku označilo je njihov kraj. Da li će se takva ideja ikada roditi u budućim tehnološkim epohama ostaje da se vidi. U 1950-im godina prošlog veka pojavio se interes izgradnje automobila pogonjenih na paru dobijenu hlađenjem malih nuklearnih reaktora, ali su opasnosti svojstvene nuklearnim tehnologijama uskoro raspršile ovu ideju. Potreba za globalnim promenama usled potrošnje energetskih izvora uz ideje i rešenja o održivosti i energetskoj nezavisnosti, dovelo je inženjere XXI veka da ponovo razmišljaju o potencijanim mogućnostima korišćenja pare čak i ako energija savremenih energetskih izvora bude kontrolisana, kao što su napredne električne baterije, gorivne ćelije, biogoriva ili drugo. Godine 1828. Ányos Jedlik, Mađar koji je izmislio prvu verziju električnog motora, napravio je mali model automobila pokretan sopstvenim elektro-motorom. Kovač iz Vermont-a, SAD, Thomas Davenport izumitelj prvog američkog DC električnog motora instalirao je 1834. godine sopstveni motor u mali automobil koji je radio na kratkoj kružnoj elektrificiranoj stazi. Godine 1835. profesor Sibrandus Stratingh iz Groningen-a, Holandija, i njegov pomoćnik Christopher Becker stvaraju mali električni automobil pokretan nepunjivim gorivnim ćelijama. Škot Robert Davidson 1838. godine pravi električnu lokomotivu koja dostiže brzinu od šest kilometara na sat. U Engleskoj je odobren patent iz 1840. godine koji se odnosio na korišćenje pruge kao provodnika električne struje, slično američkim patentima izdatim Lilley-u i Colten-u 1847. godine. Između 1832. i 1839. godine, Robert Anderson iz Škotske izumeo je prva električna otvorena kola za prevoz pokretana nepunjivim gorivnim ćelijama. Prvi pokušaji proizvodnje i korišćenja motora sa unutrašnjim sagorevanjem sputani su nedostatkom odgovarajućih goriva, naročito tečnih, tako da su takvi najraniji motori koristili gasne smeše kao pogonsko gorivo. Godine 1806. švajcarski inženjer François Isaac de Rivaz izgradio je motor koga pokreće unutrašnje sagorevanje smeše vodonika i kiseonika. Englez Samuel Brawn testirao je 1826. godine svoj motor sa unutrašnjim sagorevanjem koji koristi vodonično gorivo za pogon vozila kojim se popeo na Shooters Hill u jugoistočnom Londonu. Belgijanac Etienne Lenoir izumeo je 1860. godine tzv. Hippomobile sa jedno-cilindričnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem pogonjenim na vodonik kojim je napravio test vožnju od Pariza do Joinville-le-Pont-a 1860. godine u dužini od devet kilometara koja je trajala oko tri sata. Kasnija verzija automobila pokretana je na tzv. rudaski gas. Automobil proizvođača Delamare-Deboutteville-a patentiran je i isprobavan u toku 1884. godine. U Beču, tada Austro-Ugarska, 1870. godine pronalazač Siegfried Marcus postavio je motor sa unutrašnjim sagorevanjem pokretan benzinom na ručna kolica čime je postao prvi čovek koji je uspeo da pokrene vozilo pomoću benzinskog motora. Danas je ovaj automobil poznat kao "prvi Marcus-ov automobil". Godine 1883. Marcus je obezbedio nemački patent za niskonaponski sistem paljenja magnetog tipa što mu je bio jedini automobilski patent. Ovakav dizajn koristio je kod svih drugih motora kao i kod sledećeg automobila sa četiri sedišta pod nazivom "drugi Marcus-ov automobil" 1888./89. godine. Ovakvo paljenje motora u saradnji sa tzv. rotirajućim karburatorom napravilo je od drugog Marcus-ovog automobila veoma inovativno vozilo. Opšte je prihvaćeno da su prvi praktični automobili sa benzinskim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem napravljeni gotovo istovremeno kod nekoliko nemačkih pronalazača koji su radili samostalno i nezavisno jedni od drugih. Karl Benz je napravio svoj prvi automobil 1885. godine u Mannheim-u. Benz je dobio patent za svoj automobil 29. januara 1886. godine i počeo prvu proizvodnju automobila 1888. godine, nakon što je Bertha Benz, njegova žena, dokazala da je vozilo bez konjske vuče apsolutno pogodno za svakodnevnu upotrebu prvom dužom vožnjom u avgustu 1888. godine od Mannheim-a do Pforzheim-a i nazad. Ubrzo nakon toga, Gottlieb Daimler i Wilhelm Maybach su u Stuttgart-u 1889. godine dizajnirali prvi pravi automobil po sopstvenom projektu, a da to nisu bila konjska vučna kolica opremljen motorom. Njima se takođe pripisuje pronalazak prvog motorcikla 1886. godine. Međutim, italijan Enrico Bernardi sa University of Padua 1882. godine patentirao je jedno-cilindrični dizel motor od 0,024 konjske snage i 122 cm3 zapremine postavljajući ga na tricikl svog sina, što ga čini prvim kandidatom za pronalazak prvog automobila i motorcikla. Bernardi je povećao tricikl 1892. godine sa mogućnošću da ponese dve odrasle osobe. Jedan od prvih dizel pogonjenih automobila sa četiri točka u Velikoj Britaniji napravljen je u Birmingham-u 1895. godine od strane Frederick William Lanchester-a koji je takođe patentirao prvu disk kočnicu. Prvi električni starter motora instalrao je na automobil pod nazivom Arnold, adaptaciji automobila Benz Velo između 1895. i 1898. godine. Usled raznih svetskih previranja mnogi rani automobilski pioniri su skoro potpuno zaboravljeni. 1891. godine John William Lambert napravio je vozilo sa tri točka u Ohio City-ju, Ohio, koje je uništeno u požaru iste godine, dok je Henry Nadig konstruisao automobil sa četiri točka u mestu Allentown, Pennsylvania. To verovatno nisu bili jedini nepravedno zaboravljeni automobilski pronalazači.